POVIJEST

Najstariji tragovi ljudskoga obitavanja datiraju u ←VI. tisućljeće. O. ←450. prodiru kelt. plemena, koja su Rimljani pokorili ←53. U V. st. zauzimaju ga Franci i uključuju u sastav Austrazije. God. 963. grof Siegfried stječe grad Lucilinburhuc , koji je dao ime grofovskoj obitelji (do XIX. st. kao Lützelburg, kada je prihvaćena franc. inačica Luxembourg) i njezinu posjedu. Posjedi luksemburških grofova šire se tijekom XII. i XIII. st. God. 1312. Henrik VII. postao je rim.-njem. carem; njegov unuk, rim.-njem. car Karlo IV., podijelio im je 1354. vojvodski naslov. God. 1433. L. stječe burgundski vojvoda Filip III. Dobri; 1477. vlast nad L. preuzimaju Habsburgovci (od1555. njihov španj. ogranak). Teško stradava u doba španj.-franc. ratova u XVI. i XVII. st.; potkraj XVII. st. dio posjeda zauzela je Francuska (1679–84). Vojvodstvo L. ponovno je pod Habsburgovcima 1697–1794; zatim do 1814. pod franc. vlašću. Odlukama → Bečkoga kongresa 1815. postaje neovisnim velikim vojvodstvom, a s Nizozemskom je povezan u personalnu uniju. God. 1867. na Londonskoj konferenciji proglašena je puna neovisnost i neutralnost L. koju su jamčile velike sile. Do 1919. L. je ostao u njem. carinskom savezu. Kad se smrću Vilima II. Oranskog ugasila oranska dinastija u muškoj liniji, na prijestolje dolazi veliki vojvoda Adolf iz vladarske kuće Nassau (1890–1905). Iako neutralan, L. su u I. svj. ratu okupirale njem. postrojbe. Njemačka ga ponovno okupira 1940, a vojvoda odlazi u inozemstvo. God. 1944. L. su oslobodile amer. postrojbe. God.1947. L. sklapa carinsku uniju s Belgijom i Nizozemskom; 1948. pristupa Bruxelleskom paktu, a 1949. Sjevernoatlantskom savezu; u članstvu EU-a od njezinih prvih početaka. God. 1964. velika vojvotkinja Charlotte abdicira u korist sina, velikog vojvode Jeana: od 2000. veliki vojvoda postaje njegov sin Henri. Predsjednici vlade najčešće su iz Kršć.-soc. nar. stranke.